Vesna Zovko/Dobro jutro, Hrvatska/V.M./HRT
Iako je pretrpio znatna oštećenja u potresu, zagrebački muzej Mimara i dalje ljubiteljima likovne umjetnosti pokušava pružiti iskustvo doživljaja izložbi, i to virtualno, pod motom: ‘Zatvoreni ali aktivni’.
Njihovu pozivu na virtualnu izložbu ‘Oluja uma’ Mila Sakača nije odoljela ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska koja se s tim međunarodno priznatim umjetnikom družila u njegovu ateljeu u Zagrebu.
Znatiželjan, inovativan, duhovit, kreativan, svestran – baš kao i prije tridesetak godina kada se upustio u slikarsku pustolovinu. Virtualnom izložbom ‘Oluja uma’ u zagrebačkoj Mimari arhitekt i slikar Milo Sakač obilježava trideset i prvu obljetnicu od svoje prve samostalne izložbe.
– Bavio sam se sa sto stvari, plesao, slikao, radio arhitekturu, bio muzički urednik na Radiju 101, bavio se scenografijom, ne znam gdje me nije bilo, to je bilo baš prekrasno, ludo razdoblje, priča nam Sakač.
No figuracija nije kreacija, kaže Sakač – zato se i dogodila apstrakcija.
– Oluja uma traje zapravo otkad se sjećam sebe. Stalno u nekom vremenu, apstraktno slikarstvo je priča refleksija i projekcija stanja uma. Mislim da smo sada u nekom olujnom vremenu i da je sve to vezano za to. Imam nekih ciklusa u kojima je stanje uma crno, a dio je tu i koji naginje veselijem, radosnom, ističe Sakač.
Dok slika, ima osjećaj kao da nije tu, ili kao da je na mnogim mjestima u isto vrijeme. Neopisivi su to osjećaji i asocijacije.
Ja slikam uz house glazbu, imam svog, hajmo reći anđela – DJ-icu Ivonu Kovačević, njene play-liste, i kad tu muziku dignem na nekakvu glasnoću koja mi je potrebna, ja jednostavno odem nekud, više nisam tu, postoji taj zvuk, koji mi dolazi iz pozadine ili prazno platno, nema tu razmišljanja, to je u biti samo nekakav čudan protok, ne znam ni čega, opisuje Sakač.
Dio tog protoka, atmosfere, te svojevrsne čarolije umjetnosti, može se doživjeti na ovoj virtualnoj izložbi koja mu je poseban izazov.
Mučili smo se jedno mjesec dana složiti sve skupa jer smo tražili neku platformu kojom bi mogli prikazati realan prostor. Budući da sam arhitekt, napravio sam tlocrt prostora gdje ću imati izložbu u Mimari. Probali smo poštivati taj prostor na nekoliko platformi, ali koje nisu podržavale visoku rezoluciju, neku top kvalitetu i nisu imale alate, napominje Sakač.
No nakon tri tjedna pravih muka, uspjeli su pronaći odgovarajuću platformu i onda je cijela priča mogla teći pitko, čisto, prozračno…
Paralelno sam postavio još jedan projekt koji je vezan za turneju Mindhuntera pa ćemo i nju predstaviti jer turneja Mindhunter je svaka izložba. Krenula je od Beča preko Budimpešte, Ljubljane, došla do Zagreba. Trebala je sada paralelno sa Zagrebom biti u Beču, Prag je u dogovoru, pa Rijeka i na jesen sam trebao ići u Kinu.
Iako voli neposredni kontakt s posjetiteljima na svojim izložbama, kada redovito i slika, demistificirajući cijelu priču – misli da i virtualne izložbe imaju svojih čari i prednosti.
Trebamo se prilagođavati stanju stvari, situaciji, a na neki način i klijenteli. Mene prati jako puno ljudi: moje cure – nećakinja, kćer i žena – rade mi socijalne mreže i u principu glavna poštapalica im je ‘lako je tebi, ti samo moraš slikati’.
Izložbu možete pogledati kada god poželite do kraja ove godine. Dovoljno je kliknuti na poveznicu i potom uživati u koloritnim olujnim apstrakcijama ovog po mnogočemu jedinstvenog umjetnika.
